Domovinski rat On Line!

U vrijeme najžešćih borbi Domovinskog rata, kada se do svakog komada naoružanja krvlju dolazilo, tadašnji hrvatski državni vrh donio je odluku o prodaji zarobljenih najsuvremenijih tenkova M-84 Kuvajtu.

U dogovoru sa srbijanskom stranom, s kojom su se upravo vodile odluèujuæe borbe u presudnom ratu, krajem 1991. godine iz redova hrvatskih postrojbi sa slavonskog bojišta povuèeno je 15 tenkova. Oni su kuvajtskoj vojsci prodani po cijeni od milijun i po do dva milijuna dolara po komadu, ovisno o opremljenosti vozila.

UGOVOR Petnaest najsuvremenijih tenkova M-84 povučeno je s vukovarskog bojišta u jeku najžešćih bitaka 1991. i preko Rijeke otpremljeno za Bar kako bi bilo prodano Kuvajtu, po ugovoru koji je Jugoslavija s tom zemljom sklopila prije rata

Mračna strana

To nam je potvrdio Vladimir Ivanović, srpski vojni stručnjak koji je bio glavni kontrolor u Komisiji za prijam i iskrcaj tih tenkova u luci Jeddah u Saudijskoj Arabiji. Ivanović, koji je bio i jedna od ključnih osoba u razvoju jugoslavenskog tenka M-84, odlučio je bez straha progovoriti o jednoj epizodi mračne strane Domovinskog rata u kojoj su neki pojedinci, s obje strane crte bojišta, očito, sasvim nesmetano poslovali i unosno zarađivali.
Uoči samog početka rata, jugoslavenska je vlada s Kuvajtom ugovorila isporuku 175 tenkova M-84, što se smatralo vrhuncem uspjeha vojne industrije. Slavonskobrodska tvornica "Đuro Đaković" bila je nositelj posla proizvodnje tenkova.
Dobar dio tih ugovorenih tenkova je i isporučen, no početak rata privremeno je obustavio daljnju isporuku. Valja napomenuti kako se radilo o poslovnom dealu iz snova u kojem je izravno bilo uključeno više od tisuću tvrtki nekadašnje države, a posao procijenjen na više od 600 milijuna američkih dolara. U ratu je ipak odlučeno ugovor s Kuvajtom do kraja ispoštovati.

Kamioni preko Bosne

— Radilo se o unaprijeđenim verzijama tenkova M-84 koji su povučeni s vukovarskog područja, a koji su prebačeni u slavonskobrodsku tvornicu "Đuro Đaković". Tu su izvršeni pregledi, obavljeni neki sitni popravci pa su na koncu obojeni u prepoznatljivu žutu boju pijeska. Kasnije su vlakom prebačeni do Rijeke, odakle su brodom poslani za luku Bar - priča nam Ivanović i nastavlja:
— Znam da je tada iz "Đure Đakovića" došlo i nekoliko kamiona s različitom opremom koji su došli preko Bosne. U svibnju 1992. brod s tenkovima je uplovio u luku Jeddah i ja sam ih dočekao u funkciji glavnog kontrolora.
Moja je odgovornost bila da svaki dio tenka savršeno funkcionira. Ne znam tko je i kako dogovorio taj zajednički posao u vrijeme rata, niti tko je dijelio zaradu - detaljno iznosi Ivanović koji je već cijelo desetljeće izvan vojnih krugova i koji se, kako nam je rekao, sada bavi sasvim drugim stvarima. Naime, taj ekspert za tenkove danas radi u Banjoj Luci na televiziji Republike Srpske na održavanju tehničke opreme.
Ivanović, koji je proputovao zemlje cijelog Bliskog istoka, od Kuvajta do Irana, u koje je bivša Jugoslavija izvozila vojnu opremu, kaže kako ga nije strah govoriti o toj operaciji koja se odvijala u strogoj tajnosti, iza kulisa krvavog rata. A u vrijeme dok su branitelji i građani Vukovara već bili u obruču srbočetničke armije.

Dobri odnosi

— Zašto bi me bilo strah? Pa u Baru su tehničari iz "Đure Đakovića" znali da sam upravo pristigao s vukovarskog ratišta i sasvim smo se dobro družili. Pa i dandanas kontaktiram s nekim hrvatskim vojnicima.
U cijeloj toj priči ja sam bio tek tehnička osoba odgovorna za ispravnost dopremljenih vozila i ništa više od toga - spremno odgovara Ivanović.
Spomenimo kako je Ivanović sudjelovao i na razvoju prototipa tenka vihor, koji zbog raspada jugoslavenske federacije nikad nije ugledao serijsku proizvodnju.

 Branko Borković Mladi Jastreb, posljednji zapovjednik obrane Vukovara, u razgovoru nam je kazao kako je došlo vrijeme da se taj slučaj istraži. Prodaja tenkova, kaže Borković, bio je zajednički posao Srbije, Hrvatske i Slovenije.
— Ne znam o koliko se tenkova radilo, ali znam da su u rujnu 1991. godine naglo povučeni tenkovi koji su samo jedan dan bili angažirani na proboju opsade Vukovara. Poznato mi je da neki potpuno novi tenkovi iz ’Đure Đakovića’ nikad nisu ni došli na bojište. To je bila žalosna odluka tadašnjeg državnog vrha. Da su ti tenkovi bili angažirani na ratištu, mogli su biti prekretnica u borbi za Vukovar. Da smo ih imali, mnogo toga bi se drukčije odigralo. Taj je slučaj poznat, ali se nikad nije istražio - kazao nam je Borković

Antun Milović: "Đaković" dobio 6 milijuna dolara

Antun Milović, direktor "Đure Đakovića", u vrijeme prodaje tenkova kazao nam je kako su tenkovi povučeni s područja Stare Gradiške.
— Za taj posao naša je tvrtka dobila šest milijuna dolara, kolika je bila ukupna provizija za svih 15 tenkova. Ne znam zašto su povučeni u vrijeme borbi, to biste trebali pitati vojsku, no cjelokupna dokumentacija o tim tenkovima postoji danas u "Đuri Đakoviću". Sjećam se da za te tenkove na bojištu nije bilo municije, ni dijelova. Radilo se o ugovoru isporuke tenkova potpisanog još za vrijeme Jugoslavije i donesena je odluka da se taj ugovor ispoštuje - kratko je kazao Milović.

VISOKI ČASNIK IZ GLAVNOG STOŽERA I RATNI ZAPOVJEDNIK POTVRĐUJE:

Oklopnjake odvukli s bojišta i obojili u pustinjsku boju

Cijelu priču o prodaji kontingenta tenkova potvrdio nam je i jedan od zapovjednika HV-a i nekada jedan od visoko pozicioniranih časnika u Glavnom stožeru HV-a koji je apelirao na anonimnost jer, poručio nam je, "ako se klupko krene odmotavati, mogle bi i glave padati".
— Cijeli taj posao obavljen je u velikoj konspirativnosti. No, to je, moram priznati, u visokim vojno-političkim krugovima tada bila javna tajna.
Znam da su neki od tenkova još u listopadu 1991. povučeni iz 108. slavonsko-brodske brigade HV-a koja je bila stacionirana u istočnoj Slavoniji prema Vukovaru. U tvornici "Đuro Đaković" je bilo i nekoliko novih tek sklopljenih tenkova koji, iz sasvim očitih razloga, nikada nisu ugledali vukovarsko ratište. Znam da su obojeni u specijalnu žutu, pustinjsku boju - kaže više puta odlikovani zapovjednik.
Vrlo je čudno da su se u borbi za goli opstanak prodavali tenkovi koji su mogli biti prekretnica na ratištu, kazao je naš sugovornik.
— Nema sumnje da je tadašnji državni vrh, pri čemu mislim na predsjednika Tuđmana i ministra obrane Šuška, dao zeleno svjetlo za realizaciju tog posla. Naravno, tu su bili i neki koji su imali izravni financijski interes. Došlo je vrijeme da se taj slučaj istraži. Nažalost, zbog tadašnjih okolnosti, ja nisam mogao istražiti cijeli slučaj - ustvrdio je na kraju ratni zapovjednik.

Ivanovićev fotozapis s transporta: tenkovi su preko Slavonskog Broda prebačeni za Rijeku gdje su ukrcani na brod, pa su morskim putem na kraju završili u kuvajtskoj pustinji

    http://www.slobodnadalmacija.hr/ 

Pisanje komentara je dostupno samo registriranim korisnicima.