Domovinski rat On Line!

Ratna istina. Marija Slišlović promovirala knjigu o Zadrankama u Domovinskom ratu. Knjigu o Zadru napisalo je 29 žena, predstavnica brojnih institucija, udruga i skupina žena koje su se rame uz rame borile s braniteljima, ili su im bile značajna potpora. U nakladničkom projektu "Žene u Domovinskom ratu, snaga ljubavi: činiti dobro", koji je 1995. pokrenula i uređuje Marija Slišković, promovirana je knjiga zapisa Zadranki, jedinstveno svjedočanstvo o vremenu kada je njihov grad napadan s mora, kopna i iz zraka.

Značajna potpora

Knjigu o Zadru napisalo je 29 žena, predstavnica brojnih institucija, udruga i skupina žena koje su se rame uz rame borile s braniteljima, ili su im bile značajna potpora - naglasila je Marija Slišković, inače predsjednica Udruge "Žene u Domovinskom ratu". - Objavljujući zapise žena, mi ne govorimo o konkretnoj ženi, nego o ženi kao rodu i njezinoj snazi angažirajući se u svim segmentima obrane Hrvatske. Dragovoljka Ivana Haberele je, primjerice, završila medicinsku školu, i kada je protjerana iz Bulića, prijavila se kao dragovoljka pod imenom Ivan Rašić. Bila je u sanitetu u Škabrnji

Na prvoj crti

To su priče o ženama u sanitetu, dakle, koje su bile na prvoj crti bojišnice, o ženama koje su na Badnjak odnijele božićne kolače braniteljima na Velebitu, isplele čarape, rukavice…, o ženi koja je na petom katu, s dvije bebe, bez struje i vode, opstala, o ženi koja je biogradske učenike preselila u Neviđane i tamo im bila i nastavnica i roditelj…
Knjiga govori i o ženi koja je odlučila ne biti prognanik, nego obući odoru i postati čak izviđač u HV-u

- Sada tih žena, običnih, koje su činile prave pothvate, nema nigdje, a nema ih zato što uopće nije vrednovano sudjelovanje žena u obrani Hrvatske. I upravo zato što sudjelovanje žena u obrani nije nigdje naznačeno, pokrenula sam projekt u kojem će one same zapisati sve ono što se dogodilo njima i gradu.
Kako se sada osjećaju žene koje su ispisale stranice suvremene hrvatske povijesti u kojoj su i same sudjelovale?
- Iako imaju mnoštvo problema, još uvijek češće razmišljaju o svojim suborcima nego o sebi. Nisu dobile status branitelja, odlikovanja, činove, niti zastupljenost u društvu koja im pripada. Unatoč tome, svi tekstovi su napisani bez mržnje i bez poziva na osvetu, ali se pojave nazivaju njihovim pravim imenom. Ne smije se preskočiti ime agresora.

Puno emocija

Hrvatske žene nisu samo one s Christianom Diorom na sebi. Ivana Haberele je, primjerice, završila medicinsku školu, i kada su je s mještanima protjerali iz rodnih Bulića, prijavila se kao dragovoljka pod imenom Ivan Rašić. Bila je u sanitetu u Škabrnji do pada mjesta. Manje-više, to je sličan profil žena koje pišu o ratu onako kako su ga one doživjele, i to su prekrasne priče, a prekrasne su zato što su istinite, dokumentarne i pune emocija. To su žene koje su se borile samo protiv fašizma, ubijanja i okupiranja naše domovine

Uloga benediktinki

- Benediktinke su časne sestre, ali i žene - istaknula je Marija Slišković - Zahvaljujući njima sačuvano je zadarsko crkveno zlato, odnosno nacionalno bogatstvo neprocjenjive vrijednosti. O tome su napisale u svojoj priči, objavljenoj u knizi o Zadrankama u Domovinskom ratu: "Dobro zazidan i ožbukan ulaz skriva tajnu straha! Eksponati se pomno vade, popisuju i stavljaju u protupožarne sanduke. Sve se radi tiho, da, ovo je sprovodna tišina."

   Slobodna Salmacija