DROL Domovinski rat On Line

I Uvod-strateška situacija

Za agresore je zapadna Slavonija bila vrlo važno područje u ostvarivanju velikosrpskih planova. Osobito je bilo važno ovladati većim mjestima kao što su Okučani, Lipik, Pakrac, Daruvar, Slatina, Virovitica.
Cilj je agresije bio:
- olakšati bojna djelovanja njihovih snaga u istočnoj Slavoniji
- spojiti se sa snagama JNA u vojarnama u Bjelovaru, Daruvaru, Koprivnici, Križevcima, Virovitici i Varaždinu
- odvojiti istočnu Slavoniju od Zagreba. Ta je povezanost zapravo bila uvjet opstanka Republike Hrvatske.

Nakon što bi ovladao zapadnom Slavonijom i spojio se sa snagama koje napadaju s istoka, neprijatelj je imao namjeru svoje ukupne snage usmjeriti k Zagrebu.
Snage JNA u zapadnoj Slavoniji u ljeto 1991.
5. VO - 32. K u Varaždinu:

• - 265. mbr Bjelovar
• - 288. mpabr Virovitica
• - 42. granični bataljon (bojna) Virovitica.

Većina je snaga JNA bila grupirana u vojarnama u Varaždinu, Bjelovaru, Virovitici, Slatini i Daruvaru.
Snage JNA raspoređene u Bosni i Hercegovini i usmjerene prema zapadnoj Slavoniji:
5. K u Banjoj Luci:

• - 329. okbr, Banja Luka
• - 16. mtbr, Banja Luka
• - 343. mtbr, Prijedor.

Zračne su snage na uzletištu Mahovljani kod Banje Luke.

3 D animacija- sl.1 i sl.7

II. Uvod u početak oružanog sukoba

Agresivna politička kampanja lokalnog SDS-a 1.ožujka dobila je i svoj oružani nastavak. 1.03.1991. u pakračkome je kraju došlo do otvorenih srpskih akcija kada su nelegalno mobilizirani pripadnici pričuvnoga sastava policije iz srpskoga naroda, koji su potom zauzeli Policijsku postaju u Pakracu, a policajce Hrvate zarobili. Već drugi dan, 2.03.uslijedila je intervencija hrvatske policije. Pobunjenici su zarobljeni i oslobođena je Policijska postaja. Dio je pobunjenika pobjegao u obližnja brda prema svojim uporištima u Bučju i Šeovici. Pobunjeničku akciju poduprlo je tamošnje srpsko pučanstvo mitinzima, pucnjavom, barikadama te kamenovanjem i pucnjavom na vozila hrvatskih policajaca. Akciju je poduprla i JNA dolaskom jedne vojne postrojbe iz Daruvara u Pakrac. To se smatra prvom otvorenom akcijom JNA na strani pobunjenika u Hrvatskoj.
Nakon tih događaja u Pakracu pobunjenici su proširili svoje djelovanje na Daruvar i Grubišno Polje. Pojačali su protuhrvatske djelatnosti noćnim bombaškim napadima na kuće Hrvata, uništavanjem njihove imovine i svakodnevnim prosvjedima protiv demokratske hrvatske vlasti.
Posebno je žarište pobune bila Bilogora. Tamo je JNA, osobito oko vojnoga poligona Gakovo, ustrojavala paravojne postrojbe. Tako je u lipnju 1991. formiran pobunjenički „Bilogorski odred”. On je navodno bio u sastavu pobunjeničke „12. slavonske brigade”, odnosno „28. partizanske divizije” na Bilogori. Na više područja u Hrvatskoj, pobunjenici su osnivali paravojne postrojbe koje su nazivali partizanskim imenom. Razlozi su bili isključivo propagandni, jer se savršeno uklapalo u tezu o obrani od ustaškog genocida. Kuriozitet je kako je hrvatski predsjednik dr.sc. FranjoTuđman partizanski general, a kasniji zapovjednik HV general Janko Bobetko, uz ti što su mu izginula braća kao partizani i sam je bio partizanski zapovjednik.

III. Defanzivni dio borbi na području Zapadne Slavonije

Istočni dio

Okučani
Otvoreni rat u Okučanima pobunjenici su počeli 15.08.1991. Oni su toga dana proglasili svoju općinu Okučani te počeli s oružanim napadima na policiju Republike Hrvatske. Radi uspostave reda istog su dana u Okučane stigli pripadnici MUP-a iz Požege te pripadnici jedne satnije iz 3. gbr i dio pripadnika iz 108. brigade Zbora narodne garde. Oni su u Okučanima uspostavili svoje položaje za obranu. Pobunjenici i JNA žestoko su ih napali tako da su se hrvatski branitelji morali povući.
Dan poslije, 16.08. neprijatelj je nastavio napade na hrvatske branitelje u selima oko Okučana. Tek nakon što je braniteljima stiglo pojačanje iz Zagreba, neprijatelj je potisnut iz Okučana.
Pokretanje i uvođenje u borbu postrojba 5. K JNA iz Banje Luke
17.08.1991. oklopne snage iz sastava 329. okbr iz Banje Luke prešle su rijeku Savu kod Stare Gradiške i topništvom napale Staru Gradišku, Donji Varoš, Gornji Varoš i Uskoke. Hrvatski su se branitelji morali povući iz tih mjesta i s položaja za obranu te su zauzeli nove položaje u selu Pivarama i na kanalu Mali Strug.
Da bi se neprijatelju otežalo kretanje, branitelji su na Malome Strugu minirali most i tako usporili napad prema Okučanima. Branitelji su vodili borbe oko okučanskih sela i oko prometne petlje na autocesti sve do 11.09.1991. Tom su uspješnom obranom branitelji petnaest dana zadržavali 329. okbr. Istodobno su pobunjenici napadali hrvatska sela u zapadnoj Slavoniji. Tako su 4.09.1991. napali Četekovac i ubili civilno pučanstvo, a 8.09.i Kusonje. Da bi se koliko-toliko ublažili napadi na braniteljske položaje, 11.09.1991. u Okučanima su održani pregovori između zamjenika ministra unutarnjih poslova Republike Hrvatske i generala JNA Andrije Rašete, koji je u to vrijeme vodio sve pregovore u ime JNA i pobunjenika. Jasno, to nije zaustavilo neprijateljske napade.
16.09.1991. neprijatelj je proširio djelovanja zrakoplovstvom po TV odašiljaču Psunj, hotelu Slaven i drugim objektima u Novoj Gradiški i Novskoj. Početkom rujna 1991. JNA je zauzela Okučane i usmjerila se prema Pakracu, Novskoj i Novoj Gradiški.

Nova Gradiška
Smjerom Okučani - Nova Gradiška napadala je 329. okbr JNA, a cilj joj je bio probiti obranu hrvatskih branitelja u Novoj Gradiški i napredovati u susret neprijateljskim snagama u istočnoj Slavoniji. Napadi su osobito bili jaki u sredini rujna 1991., a nastavili su se i u drugoj polovini mjeseca.
Kao i na ostalim bojištima, i ovdje, oko Nove Gradiške, neprijatelj je od 01. do 06.10.1991. izveo opću navalu (ofenzivu) na braniteljske položaje. Hrvatske su snage potisnute do sela Kovačevca zapadno od Nove Gradiške. I to je bilo sve. Na toj je crti 121. br uspostavila novu obranu. To je na novogradiškome području bilo posljednje pomicanje obrane. Dalje od te novouspostavljene obrambene crte 329. okbr nije mogla.

Požega
Hrvatske su vlasti u Požegi još 25.09.1990. formirale Štab (stožer) teritorijalne obrane, kojemu je zadaća bila štititi hrvatsko pučanstvo u požeškome kraju. Od 1.08.do 15.09.1991. 63. samostalni bataljun Požega i 108. br izveli su pretragu srpskih sela uz ceste Požega - Pakrac i Požega - Nova Gradiška. U tijeku pretraživanja od Srba su oduzete veće količine oružja i strjeljiva.
13.09.1991. branitelji (108. br, 63. sb i policija) blokirali su vojarnu u Požegi.
17.09.pripadnici JNA iz vojarne predali su se. Zarobljene su veće količine oružja i strjeljiva te više raznih vrsta motornih vozila (u Požegi je bilo središte za obuku vozača JNA).

Slavonskogi Brod
Obrambene su se pripreme u Slavonskome Brodu dobro odvijale. Oko 80 % pripadnika pričuvnoga sastava policije pred kraj lipnja 1991. priključilo se je 108. slavonskobrodskoj brigadi. Brođani su pružali različite oblike otpora sve očitijoj agresiji JNA. Tako su, na primjer, 05.05.1991. građani spriječili da se iz tvornice Đuro Đaković izveze 21 tenk M-84 i preda JNA.

Zapadno područje zapadnoslavonskog bojišta

Novska
18.08.1991. postrojba JNA ušla je u selo Rajić, nešto poslije ušli su i hrvatski branitelji.
7.09.neprijatelj je napao branitelje u Rajiću (poginula su tri branitelja, a sedam je ranjeno). Od 2. do 6.10.1991. neprijatelj je osobito žestoko napadao novljansko područje različitim sredstvima, uključujući i zrakoplove. Bilo je više žrtava na hrvatskoj strani. Nakon tih napada dio se je hrvatskih snaga povukao iz okolnih sela, ali ne i iz Novske. Neprijatelj je držao brdska područja oko Novske, što je za nj bilo povoljno.
15.08.1991. ustrojen je 62. samostalni bataljun koji je ujedinjavao obrambene snage Novske. Ustrojavanjem Operativne grupe Posavina u Lipovljanima obrana je na novljanskome području bitno poboljšana i stabilizirana (u sastav OG Posavina ušle su 1. gbr, 62. sb, 108. br, 121. br i dio 3. gbr).
06.10.1991. neprijatelj je ušao u Jasenovac.
08.10.obrambena crta branitelja ipak se je stabilizirala.


Sjeverno područje zapadnoslavonskog bojišta

Pakrac i Lipik
18.08.1991. pobunjenici su potpuno blokirali Pakrac i Lipik postavljanjem barikada na prometnicama, a 19.08.napali su Policijsku postaju Pakrac. Napad su nastavili minobacačima po Pakracu, Lipiku i Prekopakri. Branitelji su pružali otpor iz Policijske postaje i okolnih zgrada te iz Prekopakre.
Pomoć je braniteljima stigla iz Zagreba i Bjelovara (nakon osamnaest sati probijanja zapriječenim prometnicama). Borbe su trajale dva dana. Neprijatelji su se povukli, ali su nastavili napadati Pakrac, Prekopakru i Lipik s okolnih brda. Bilo je i upada u grad i odvođenja građana.
22.08.1991. otvorena je prometnica Pakrac - Kutina, a 24.08.1991. pobunjenici su zatvorili vodu Pakracu i Lipiku. Dana 15.09.1991. zrakoplovi JNA napali su Pakrac i Lipik kako bi oslabili obranu i otvorili put svojim snagama iz Okučana. U međuvremenu su oslobođene vojarne u Bjelovaru, a pakračkim je braniteljima poslano pojačanje.
20.09.1991. ustrojeno je Zapovjedništvo obrane Pakraca. Bilo je to vrijeme kada su grad morali napustiti građani, a u njemu su ostali samo branitelji te pacijenti psihijatrijske bolnice i njihovo medicinsko osoblje. No ni oni ne će moći dugo ostati u Pakracu. Izvučeni su noću s 29. na 30.09.1991. (270 bolesnika i dvadeset liječnika). Iz Lipika je također iz sigurnosnih razloga izvučeno oko tri stotine građana. Osobito težak dan za branitelje bio je 6.10.1991. Žestoke borbe nastavljene su i dalje u vrlo nepovoljnim okolnostima za branitelje.

Daruvar
Pobunjenički napadi na daruvarskome području počeli su 17.07.1991. napadom na radnike Hrvatskih šuma. Dva dana poslije, 19.07., na istome su mjestu pobunjenici presreli hrvatsku policijsku ophodnju i ubili dva policajca. Istog je dana kolona JNA prošla kroz Daruvar prema Okučanima pokazujući silu i naklonost pobunjenicima.
20.07.u središtu Daruvara s leđa su ubijena tri hrvatska policajca.
19.08.1991. u Policijskoj postaji Daruvar izbila je pobuna. Pobunili su se policajci srpske narodnosti, navodno nezadovoljni stanjem, te su odnijeli sa sobom oružje i policijska vozila, a kao taoce su poveli pet policajaca Hrvata. Istodobno je grad napadnut pješaštvom i minobacačima. Napadi su se na Daruvar nastavili, pri čemu je bilo više žrtava među građanima.
1.09.1991. pobunjenici su u Doljanima za taoce uzeli žene i djecu. Nastavili su se sukobi branitelja i pripadnika JNA oko vojarne Polom u Doljanima. Ipak 16.09.branitelji su ju zauzeli. Daruvarsko područje JNA je napadala zrakoplovima od 22.09.1991. gotovo svakodnevno, pri čemu je meta napada bilo i samo gradsko središte.
Na početku rujna 1991. u Daruvaru je ustrojen 52. samostalni bataljun Zbora narodne garde koji je u tome području bio nositelj otpora i obrane. Obrambeni položaji daruvarske bojišnice bili su dugi oko 37 km.

Grubišno Polje
U srpnju i na početku kolovoza većina grubišnopoljskih Srba napustila je svoje domove i potražila utočišta na „sigurnijemu” mjestu. Dana 15.08.1991. pobunjenici su iz zasjede napali posebnu postrojbu Policijske uprave Bjelovar na cesti Grubišno Polje - Virovitica. Dva dana poslije, 17.08., pobunjenici su napali minobacačima položaje branitelja u sjevernome dijelu Grubišnoga Polja. U rujnu su se branitelji Grubišnoga Polja bolje naoružali i opremili, osobito nakon zauzimanja skladišta JNA u Doljanima.
21.09.1991. bio je posebno težak dan za Ivanovo Selo kod Grubišnoga Polja. Pobunjenici su upali u selo, palili hrvatske kuće, zarobljavali građane (ubili su dva branitelja i osam građana). Branitelji su se sve bolje organizirali.
26.09.1991. ustrojen je 57. samostalni bataljun. Pobunjenički napadi i sukobi s braniteljima nastavili su se sve do vojno-redarstvene akcije Otkos-10.

Virovitica i Slatina
U ljeto 1991. u Virovitici je ustrojen 50. samostalni bataljun, a 5.08.1991. u Slatini je ustrojen 64. samostalni bataljun. Oba su bataljuna uspostavila položaje na rubnim, južnim dijelovima Virovitice i Slatine i aktivno djelovali prema neprijatelju potiskujući ga od gradova i naselja. Osim toga 16.09.1991. branitelji su oslobodili vojarne u Virovitici i Slatini te karaule JNA na granici. Na početku listopada 1991. u Virovitici je ustrojena 127. br koja je preuzela virovitičku bojišnicu, a u Slatini je ustrojena 136. br koja je preuzela slatinsku bojišnicu.

Našice i Orahovica
U Našicama su 19.09.1991. branitelji (MUP i Zbor narodne garde) zauzeli vojarnu i došli do većih količina lakšega i težega oružja sa strjeljivom. JNA je dana 20. i 21.09. usmjeri raketni i topnički napad na Našice i Orahovicu, a to se u listopadu i studenome ponovilo više puta.
19.10.1991. u Našicama je ustrojena 132. br u sastavu koje je bila i bojna iz Orahovice. Brojni su se Našičani uključili i u druge postrojbe Hrvatske vojske u Slavoniji i šire (osobito u 106. br i 3. gbr, a više je Našičana sudjelovalo i u obrani Vukovara).


IV Oslobodilačke operacije branitelja u zapadnoj Slavoniji - prve u Domovinskom ratu

Otkos - 10 (od 31.10.do 4.11.1991.)

Cilj je vojno-redarstvene operacije bio:

• razoružati neprijateljsku „28. partizansku diviziju” na Bilogori
• spriječiti spajanje pobunjenika sa snagama 5. korpusa JNA koje su se očekivale iz smjera Daruvara
• spriječiti progone građana Hrvata iz bilogorskih sela
• osigurati promet cestom Zagreb - Kutina - Grubišino Polje - Virovitica
• skratiti bojišnicu u zapadnoj Slavoniji
• usmjeriti branitelje na obranu Pakraca.

Pobunjeničke srpske snage činila je „28. partizanska divizija” (oko 1500 ljudi). Zadaća je divizije bila držati bilogorska sela pod svojim nadzorom, spriječiti komuniciranje hrvatskih snaga oko Grubišnoga Polja, Virovitice i Bjelovara te dočekati i prihvatiti interventne snage 5. korpusa JNA iz smjera Daruvara.
Hrvatske su snage u napadu činili 127. br, 57. sb, dvije satnije Specijalne policije iz Bjelovara, satnija dragovoljaca, protudiverzantska satnija, dvije satnije iz Grubišnoga Polja (ukupno oko 2600 ljudi). U napadu je sudjelovalo dvanaest tenkova i osamnaest topova.

Snage hrvatskih branitelja napredovale su iz triju smjerova:

• sa sjevera iz Virovitice
• sa juga iz Grubišnoga Polja
• sa zapada iz Bjelovara.

Tu akciju Hrvatske vojske pripremila je i njome zapovijedala 2. operativna zona Bjelovar. Hrvatske su snage u brzoj akciji razbile neprijatelja i oslobodile Bilogoru. Ostvareni su zadani ciljevi. Oslobođeno je više sela i prostor veličine oko 270 četvornih kilometara.
Sporazum o prekidu vatre postignut je s pobunjenicima 5.11.1991. sa stanjem na crti koja je zatečena nakon akcije. Neprijatelj je pružao jak otpor na svim smjerovima. Ipak, da ne bi došao u okruženje, svoje snage i građane povukao je prema Papuku. Pobunjenici su uspjeli zadržati položaje istočno od ceste Lipik - Pakrac - Daruvar te zapadne dijelove Psunja i Papuka.

Orkan-91

Prva etapa (od 29.10.do 15.12.1991.)

Operaciju je pripremilo zapovjedništvo Operativne grupe Posavina (3. operativna zona Zagreb).
Cilj je bio istodobnim, usklađenim akcijama smjerovima Nova Gradiška - Okučani i Novska - Okučani razbiti neprijateljske snage u širemu području Okučana te zaustaviti širenje neprijateljskih snaga i daljnju okupaciju hrvatskoga ozemlja.
Neprijateljske su snage činili 329. okbr i pobunjenici oko Okučana.
Hrvatske snage tvorili su dijelovi 1. gbr, 108. br, 121. br te policija i dragovoljci kojima je zapovijedala Operativna grupa Posavina.
Cilj je operacije do 15.12.1991. u osnovi ostvaren. Neprijateljske su snage usporene i zaustavljene. Oslobođeno je više hrvatskih okupiranih sela u zaleđu Novske zapadno od Nove Gradiške.

Druga etapa (od 22.12.1991. do 3.01.1992.)

Cilj je bio još jedanput organizirati hrvatske snage koje su sudjelovale u prvoj etapi i nastaviti bojna djelovanja s ciljem poboljšanja stanja. U ovoj su etapi hrvatske snage poboljšale obrambene položaje.
Posebno planirane oslobodilačke akcije branitelja

• operacija 127. br od 12. do 20.12.1991. Oslobođen je jugoistočni dio daruvarskoga bojišta te zapadni dio Papuka. Iza 20.12.1991. cijela je daruvarska općina bila pod nadzorom hrvatskih branitelja. Uz 127. br u akcijama su sudjelovale 50. i 52. samostalna bojna.
• operacija 136. br od 12. do 20.12.1991. Akcija je izvedena preko Papuka i Ravne gore. Oslobođeno je niz sela, među kojima Voćin, Zvečevo, Bučje itd.
• operacija 121., 123. i 108. br od 12. do 20.12.1991. Postrojbe su napredovale preko Psunja i oslobodile više sela na smjeru napada.

Sve operacije Hrvatske vojske u zapadnoj Slavoniji završile su se na kraju godine 1991.
Sarajevskim sporazumom od 3.01.1992. aktivna su bojna djelovanja prekinuta, a bojišnica se je postupno stabilizirala. Oslobođen je velik prostor u zapadnoj Slavoniji. No i nakon oslobodilačkih operacija Hrvatske vojske pod srpskom je pobunjeničkom okupacijom ostalo oko 600 četvornih kilometara od Save do Pakraca i od Novske do Nove Gradiške. Dužina je bojišnice skraćena na samo 80 km. Ta je bojišnica ostala nepromijenjena sve do 1.05.1995., do vojno-redarstvene akcije Bljesak.
Zajedničkim djelovanjem 2. operativne zone Bjelovar, 3. operativne zone Zagreb i 1. operativne zone Osijek uspjelo se je u jesen 1991. osloboditi veliko područje slavonskih planina, potisnuti pobunjenike i JNA od Pakraca i Lipika. Navedene bitke Hrvatske vojske u oslobođenju državnoga ozemlja prve su takve vrste u Republici Hrvatskoj

Zaključak (3D-sl.7):

JNA i pobunjenici u zapadnoj Slavoniji doživjeli su godine 1991. jedan od najtežih poraza na hrvatskome ratištu. To je vidljivo iz sljedećega:

• 5. korpus JNA iz Banje Luke nije uspio ostvariti veći rezultat oko Okučana i Pakraca. Agresorske se snage nisu spojile sa snagama iz istočne Slavonije, a ni sa snagama u smjeru sjevera k Podravini niti u smjeru zapada k Zagrebu.
• U zapadnu Slavoniju u prvoj polovini godine 1992. doći će međunarodne snage pod pokroviteljstvom Ujedinjenih naroda (sektor Zapad). Ostat će do oslobođenja toga područja u akciji Bljesak.
• 32. korpus JNA iz Varaždina predao se je Zboru narodne garde i MUP-u 22.09.1991. Objekti JNA na varaždinskome području tih su dana padali jedan za drugim u ruke hrvatskih branitelja. Zarobljene su velike količine oružja i vojne opreme, među inim 84 tenka, 64 oklopna transportera, 10 višecijevnih raketnih bacača, 20 različitih vrsta topničkoga oružja itd.

Napomena: tekst je gotovo cijeli uzet iz knjige generala Rajka Rakića. Razlog tomu je puna i jednostavna informacija koja se u tom tekstu nalazi i dobra je osnova za detaljnu razradu uz dodavanje većeg broja izjava samih aktera. Ovo područje će se dodatno obraditi posebnom epizodom o akciji „Bljesak“ uz uvodnu rekapitulaciju stanja.